originalni tekst OVDJE
Redovnici Hrvatske Provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca javljaju braći, sestrama, rodbini, prijateljima i znancima, da je naš subrat, redovnik i svećenik pater ANTE (MARTIN) GAŠPARIĆ, franjevac konventualac okrijepljen svetim sakramentima, blago preminuo u Gospodinu, u četvrtak 5. veljače 2015. u bolnici u Novom Marofu, u 84. godini života, u 65. redovništva i 57. svećeništva.
Zadnje godine svoga života proživio je u samostanu sv. Antuna Padovanskog u Novom Marofu (1984. – 2015.), kao župni vikar i župnik u župi sv. Vida i Jurja u Mađarevu (1984.-1998.) i kao župni vikar u župi sv. Antuna Padovanskog u Novom Marofu, te kao bolnički kapelan novomarofske bolnice (1984.-1996.).
Bio je višegodišnji član provincijskih komisija: Komisije za pastoral, Komisije za odgoj i izobrazbu braće, a najviše se istaknuo kao provincijski i nacionalni upravitelj Vojske Bezgrešne od 1989. do 2014. Isticao se i u radu s djecom i mladima.
Mnogi svećenici upravo su po njegovom primjeru ušli u sjemenište i bogosloviju, te postali Bogu posvećene osobe. Ne može se zaboraviti njegov zauzeti rad s bolesnima i nemoćnima, te redovito danonoćno posjećivanje bolesnih i umirućih u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Novom Marofu.
Njegova nesvakidašnja skromnost i poniznost kao i predanost svećeničkom pozivu najbolje se očituju u njegovim riječima koje je izrekao povodom proslave jubileja 50 godina svećeništva:
„Svećenik je čovjek za druge, koji želi radije služiti nego biti služen. Poštuje i ophodi se sa svima kao s braćom i sestrama. Prijatelj je malenih, zapuštenih, siromašnih i neznatnih, pruža ruke ljudima u potrebi te se zalaže da imaju dostojanstven život na zemlji… Svećenik uči druge kako moliti no isto tako kako slušati. Dijeli svoj život s drugima te dopušta da drugi dijele svoje živote s njim. Dopušta drugima da bude dio njihove životne priče i da drugi budu dio njegove životne priče. Veseli se društvu drugih. Prepoznaje nadarenosti drugih te im omogućuje da budu iskorišteni za opće dobro zajednice. Živi da bi služio drugima te da bi se žrtvovao za druge… Svećenik slavi život i smrt. Osjeća smrt u sredini života i život u sredini smrti. Pomaže drugima u slavlju života, ali isto tako i u tuzi nakon što život prođe. Pomaže drugima preboljeti smrti njihovih bližnjih te živjeti u nadi da će se jednog dana ponovo susresti u vječnosti. Zna kada treba slušati, kada treba uputiti riječ utjehe te kada jednostavno sjediti u šutnji.“
S takvim mislima i velikom zahvalnošću ispratimo dragog patera Antu na vječni počinak.